Psihosocijalna pomoć u zajednici

Adekvatna pomoć osobama s psihičkim smetnjama moguća je samo u sustavima skrbi u zajednici. Integrirani sustavi ambulantnih, bolničkih i djelomično bolničkih oblika akutne terapije, oporavka i socijalnog uključivanja moraju biti sposobni reagirati na različite individualne uvjete i potrebe.

Psihosocijalna pomoć u zajednici

Adekvatna pomoć osobama s psihičkim smetnjama moguća je samo u sustavima skrbi u zajednici. Integrirani sustavi ambulantnih, bolničkih i djelomično bolničkih oblika akutne terapije, oporavka i socijalnog uključivanja moraju biti sposobni reagirati na različite individualne uvjete i potrebe.

To konkretno znači sljedeće:

  • Akutnu terapiju duševnih smetnji moralo bi se po mogućnosti provoditi u intimnom životnom okruženju, tj. u pravilu kod kuće. Težište terapije trebalo bi biti na psihoterapijskim i psihosocijalnim intervencijama i praćenju uz uključivanje obitelji i socijalnog okruženja.
  • Pomoć u zajednici treba biti multiprofesionalna. Nisu nužne samo medicinske kompetencije već i i psihoterapija, socijoterapija, ergoterapija, muzikoterapija, terapija umjetnošću, fizioterapija, da spomenemo samo najvažnije, kao i ništa manje važna kompetencija u socijalnom radu.
  • U pružanje pomoći važno je aktivno uključiti i stručnjake po iskustvu, tj. osobe s iskustvom psihijatrijskog liječenja kao i članove obitelji/rodbinu.
  • Interdisciplinarnu psihoterapijsku podršku u zajednici treba proširiti i učiniti dostupnima naročito teškim akutnim slučajevima ali i kronično bolesnima.
  • Naročito je važno osigurati što ranije moguće uključenje u školovanje, rad u zanimanju ili u smisleni posao, uz profesionalnu podršku, sukladno načelima asistiranog obrazovanja (supported education) i zapošljavanja uz podršku (supported employment).
  • Bolnički smještaji za akutnu terapiju psihotičnih osoba moraju na prikladan način štititi od podražaja, uvažavati načela rada s traumatiziranim osobama i pratiti pacijenta kroz psihozu.
  • Potrebna su javna novčana sredstva za inovativne psihosocijalne projekte u kojima bi sudjelovale osobe s iskustvom psihoze i njihova rodbina, koji bi ponudili alternative jednostrano usmjerenoj farmakološkoj terapiji (npr. soterija, mobilni timovi za ambulantnu terapiju u zajednici…).

Izvor: Memorandum Njemačkog društva za socijalnu psihijatriju o primjeni neuroleptika.