Grupa podrške obitelji osoba s duševnim teškoćama
Grupa podrške obiteljima je zaštićen prostor u kojemu mogu dijeliti brige, razmjenjivati iskustva, međusobno se podržavati, osnaživati i mijenjati, učiti s drugima i od drugih, jednom riječju pokušati nepodnošljivo iskustvo učiniti mjestom susreta, podrške i rasta.
U grupi podrške učimo kako
- izaći iz izolacije - u razgovorima s ljudima koji imaju sličnu sudbinu razvija se povjerenje i bliskost,
- preraditi osjećaje krivnje i srama - ovi nam osjećaji nepravedno oduzimaju energiju,
- prepoznati vlastite granice – ne moramo se osjećati za sve odgovornima,
- prepoznavati što možemo mijenjati sami, a kada nam je potrebna pomoć,
- gajiti realnu nadu - odreći se ranijih očekivanja kako bismo mogli krenuti novim putovima,
- usvojiti nove načine ponašanja – pronaći pravu mjeru potpore članu obitelji, vježbati se u dosljednosti, optimizmu, ne gubiti motivaciju – sve to zahtijeva mnogo strpljenja i spremnosti za učenje,
- dobiti bolji uvid u duševne tegobe kako bismo lakše razumjeli osjećaje, ponašanje i način razmišljanja pogođenog člana obitelji,
- dobiti kvalitetne informacije o duševnim tegobama, vrstama terapije i potpore kako od stručnjaka po profesiji tako i od stručnjaka po iskustvu.
- o grupi podrške i drugim aktivnostima (radio Sunce)
Diskrecija
U grupi se razgovara o vrlo osobnim stvarima. Stoga se sadržaji razgovora ne smiju iznositi vani.
Točnost
Sastanak grupe trebao bi započeti i završiti u točno vrijeme kako se ne bi ometalo rad grupe i kako bi se svi na vrijeme mogli vratiti svojim obvezama.
Uljudnost
Grupu treba obavijestiti ako ne možemo doći, ako ćemo kasniti ili ranije otići. Time pokazujemo da poštujemo ostale članove grupe i njihovo vrijeme.
Sloboda
Svatko za sebe odlučuje hoće li govoriti ili radije slušati. Dopušteno je postavljati pitanja, ali nitko ne mora odgovoriti na postavljeno pitanje.
Usmjerenost na rješavanje problema
Razgovaramo o onome što sada osjećamo i kakva je naša sadašnja situacija. Pogled ne bi trebao biti usmjeren na prošlost.
Uključenost i ravnopravnost
U grupi bi se svatko trebao osjećati integrirano i zaštićeno. Novim članovima olakšavamo uključivanje tako da im jedna osoba iz grupe posveti dodatnu pažnju, da im pričamo o grupi i njenom radu ili da ih pitamo o njihovim željama.
Prijedlozi umjesto savjeta
Svakoj osobi treba dati vremena da govori o svojim osjećajima i potrebama.
Dok ne možemo procijeniti situaciju, suzdržavamo se od bilo kakvih komentara/savjeta/preporuka/prijedloga rješenja. Kad smo razumjeli problem, možemo dati neki prijedlog ili iznijeti svoje iskustvo, ali samo ako osoba to želi.
Tolerancija
Međusobno se prihvaćamo onakvima kakvi jesmo. To znači, među ostalim, da ne sudimo o ponašanju ili stavovima drugih članova grupe jer sami imamo drugačije mišljenje.
Ohrabrivanje
Pazimo na to da svatko dobije riječ, pa i suzdržanije osobe. Ako netko ne govori, to još uvijek ne znači da nema što reći. Ponekad osobi treba samo malo ohrabrenja.
Bez prekidanja
Trudimo se da druge ne prekidamo. Ako se to dogodi, nastojimo što prije riječ opet dati osobi koju smo prekinuli.
Samo jedan mikrofon
Kako nikoga ne bismo ometali, pažljivo slušamo i izbjegavamo razgovore sa susjedom u grupi. Ako se sjetimo nečeg važnog, zapišemo to i kasnije iznesemo.
Bez monologa
Pazimo na trajanje svoga govora kako bi i drugi dobili priliku govoriti o svojim iskustvima.
Poštivanje
Nikad ne razgovaramo o odsutnim članovima grupe. Kako bismo se osjećali kad bi se o nama govorilo kad nismo prisutni?
Pozitivna riječ
Lijepo je čuti prijateljsku riječ. Zato drugima kažemo kad nam se dopalo njihovo ponašanje, neki prijedlog, prilog u diskusiji, itd.
Nezadovoljstvo iznosimo obazrivo
Ako nam nešto smeta, svoje osjećaje i želje obazrivo iznosimo ostalim članovima grupe. Pritom nikoga ne okrivljujemo.
Svatko pridonosi uspješnosti grupe
Svi zajedno pridonosimo uspješnosti grupe. Grupa potpore živi od naših iskustava, prijedloga i našeg uzajamnog podupiranja. Sukladno svojim mogućnostima, svatko treba preuzeti jedan dio obveza u grupi.