Kako pomoći mladim ljudima koji imaju duševne teškoće

Poticaji pedagoško-nastavnom osoblju i ostalima koje ova tema zanima.

1. Pomoći - ali, kako?

Tko želi pomagati osobama s duševnim teškoćama ili osobama s invaliditetom općenito, trebao bi obratiti pažnju na neke osnovne stvari. To će značajno olakšati položaj i njemu i pogođenoj osobi. Ove smjernice ne mogu nadomjestiti stručnu obuku i neće učiniti čuda, ali za prvu pomoć, da bi se spriječila veća šteta, često nije potreban liječnik. Pridržavanje određenih pravila može pomoći da susret s osobom bude ugodniji te da se stvore uvjeti koji će omogućiti razumijevanje i uspostavljanje odnosa. Bitne stvari često su jednostavnije nego što se to na prvi pogled čini. Stoga najprije donosimo neke smjernice za konkretno postupanje:

• Bilo koja pomoć koju možete pružiti, može biti djelotvorna samo ako postoji odnos povjerenja. Povjerenje raste kroz kontakte.
• Želite li pomoći osobi koja ima duševne teškoće, ne vršite pritisak. Rečenica poput ove: “Hajde, priberi se već jednom!”, otrov je za odnos.
• Nemojte prenagliti! Stvorite najprije povjerljivu atmosferu za razgovor.
• Ako situacija zahtijeva konfrontiranje, problematizirajte čin, a ne osobu.
• Izrazite osobi svoje poštivanje osmjehom, prijateljskom gestom ili potvrdnom riječju.
• Osobe koje imaju sumanute predodžbe većinom su nepovjerljive i obično nisu sklone tjelesnom kontaktu.
• Naprotiv, osobe u depresivnom raspoloženju često su zahvalne za dodir, pa bila to i samo ruka na ramenu. Pazite da prethodno uspostavite dobar, siguran kontakt.
• Ne pokušavajte razuvjeravati osobu koja ima sumanute ideje jer u tome nećete uspjeti. Samo ćete narušiti odnos.
• Budite oprezni ako vas nestabilna osoba hvali preko svake mjere. Moguće je da jednako tako brzo kao što ste proglašeni dobrima budete svrstani među zločeste.
• Izbjegavajte pretjeranu povjerljivost. Velika je odgovornost i opterećenje za vas ako ni s kim ne možete razgovarati o ovom odnosu.
  Nikada u razredu ne govorite o konkretnim problemima prije nego što dobijete izričitu suglasnost pogođene osobe.

2. Odnos - ključ za svaku pomoć

Odnosi se sastoje od susreta. Što više susreta protekne na obostrano zadovoljstvo, lakše će se razviti povjerljiva atmosfera. U toj atmosferi nastaje odnos. On je osnova koja će vam omogućiti da djelujete. Što osoba odnos s vama doživljava stabilnijim, pouzdanijim, što je veće njezino povjerenje, utoliko su veći i izgledi za uspješan razgovor. Ophođenje s osobom koja ima duševne teškoće ne razlikuje se u osnovi od kontakta s bilo kojom drugom osobom. Razlika je prije svega u postupnosti. Općenito, pouzdano se može reći da su ti kontakti znatno teži od uobičajenih. To vam je sigurno već poznato; u svakodnevici ih intuitivno izbjegavamo što je razlog žalosne i velike stigmatizacije duševnih oboljenja.
Sve što možete učiniti za osobu koja ima duševne teškoće događa se u odnosu. Uspjeh vaše intervencije manje ovisi o onomu što kažete, a više o načinu i o atmosferi u kojoj se to događa. Molimo vas ne podcjenjujte male stvari; ljubazna gesta, smiješak, pogled u oči…. često postižu više nego riječi, iako su one možda sasvim točne. Razgovor uvijek započnite u pozitivnom tonu. Ako ste iskreni prema sebi, kod svog sugovornika naći ćete uvijek mnogo toga što je pozitivno. Ljudima su potrebni uspjeh i priznanje. Naš mozak ih treba kako bi mogao proizvesti dovoljno dopamina. Bez dopamina nema samopoštovanja. Najprije istaknite ono što je pozitivno. To će vam olakšati komunikaciju i kasnije ćete svaki teški razgovor lakše proraditi.

3. Svijet drugačijih misli

Nije lako razumjeti svijet misli duševno bolesne osobe. Mučna razmišljanja koja se ponavljaju, sumanute ideje i sklonost mozganju dovode do vrtloga misli kojih se vrlo teško osloboditi, a koje se često očituju u ponavljanju istih tvrdnji. Morat ćete imati mnogo strpljenja i naučiti prihvatiti pogoršanja jer tijek iscjeljenja duševnih bolesti nije linearan već ima tendenciju uspona i pada. Ono što bi vam najviše moglo pomoći jest interes za osobu koja se krije iza bolesti jer često se radi o ponajboljim glavama koje su zakazale u dodiru sa stvarnošću. Empatično nastojanje da razumijete taj svijet ili da ga barem možete prihvatiti, dobar je pratilac na putu do razumijevanja.

4. Pazite na sebe

Kontakt s osobom koja ima duševne teškoće težak je i može vas vrlo brzo iscrpiti. Mnogo toga nećete moći učiniti. Idealistička želja i spremnost da se angažirate preko svojih granica, prvi je korak u pravcu sindroma pregaranja.
Molimo vas da si to posvijestite i da pazite na svoje granice te da u okviru tih granica sačuvate idealizam jer on značajno podiže kakvoću vaših nastojanja i dovodi do bitno boljeg odnosa. ( Ako ste na ovom mjestu u svojim mislima primijetili ciničnu reakciju, trebali biste tomu posvetiti posebnu pažnju i jednostavno to sebi posvijestiti. Cinizam jasno pokazuje da je vaš idealizam na umoru i još je jedan korak prema sindromu pregaranja.) Sve što možete učiniti za duševno bolesnu osobu događa se u odnosima. Kao što primjećujete, ovdje se radi o činu balansiranja kod kojeg ne postoji “ispravno ” i “pogrešno”. Svatko mora donijeti odluku sam za sebe. Uspjeh kontakata s osobama koje imaju duševne teškoće ovisi i o vašoj unutarnjoj ravnoteži.

5. Vaš doprinos uspjehu

Unatoč sveopćem nedostatku vremena, bit će vam potrebno strpljenja kako biste mogli uspješno intervenirati. Uvijek kad uspijete potaknuti spremnost osobe na prihvaćanje profesionalne pomoći, možete mirno malo otpočinuti. Time ste svoju zadaću više nego ispunili. Naime, osoba zbog srama često ne prihvaća stručnu pomoć. Zbog toga prođe prosječno 9 godina prije nego se učini korak ka psihologu ili psihijatru. Zamislite da tolike godine hodate uokolo s bolnim koljenom prije nego što se odlučite potražiti ortopeda. To smanjuje mogućnost izlječenja. Isto vrijedi i za duševne bolesti.
Ove smjernice nisu sveobuhvatne i mogu poslužiti samo kao prvi putokaz u ophođenju s osobom koja ima duševne teškoće.

Posljednji savjet koji u ovom kontekstu možda može biti važan:
Malo toga nas tako jako međusobno povezuje kao smijeh. I kad drugu osobu ozbiljno shvaćamo, humor može pomoći premostiti bezdane.

Ove smjernice nastale su na inicijativu pedagoga. Zajednički su ih sastavile osobe s duševnim teškoćama, njihove obitelji i stručnjaci, a izdala Udruga za pomoć psihički bolesnim osobama (Verein Hilfe für psychisch Kranke e.V. Bonn / Rhein-Sieg – Hfpk e.V.)
https://www.lv-nrw-apk.de/fileadmin/user_upload/dokumente/Helfenaberwie.pdf
(pristupljeno 4.4.2020.)

Prijevod: Lica duše